Istorija matematike 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 24 | Nivo: Matematički fakultet

Matematička empirijska ( iskustvena ) znanja prvih civilizacija Babilona, Egipta, Kine, . . . moguće je upoznati iz brojnih sačuvanih tekstova. Iz Babilona ( 2000.god. p.n.e. ) sačuvao se veliki broj glinenih tablica matematičkog sadržaja, ispisanih klinastim pismom, a iz Starog Egipta su sačuvana dva papirusa tzv. Moskovski ( jer se čuva u Moskvi ) iz 1850.god. p.n.e. i papirus Rhind iz 1650. god. p.n.e. Kineski matematički tekstovi, koji su bili čak i stariji ( 3000.god.p.n.e. ) propali su, jer je imperator Ši Huan-Di 213.god. p.n.e. naredio da se spale sve knjige . Čang-Tsang je napravio sintezu kineske matematike, koja je sačuvana sve do danas, i ona nam pomaže da upoznamo i najstariju kinesku matematiku. Zajedničko za sva ova matematička znanja iz razdoblja oko 2000.god. p.n.e. je da su proizašla iz iskustva ,tzv. empirijska znanja.
Ako bi se slučajno, u pokušaju da se riješi neki problem, našao pogodan put, to bi se zapisivalo i to bi postalo radno pravilo za rješavanje samo tog problema, ali ne i njemu sličnih. Ima indicija da su u starom Babillonu dokazivali neke tvrdnje, ali sačuvanih dokaza nema.
Isto tako, nema sačuvanih dokaza ni istorijskih svjedočanstava na osnovu kojih bi mogli sa sigurnošću utvrditi kakav je bio stvarni odnos između elejske i pitagorejske škole. Prema nekim izvorima, elejski mislioci pripadali su Pitagorinoj školi ili bar toj tradiciji matematičkog načina mišljenja. Prema drugoj, elejska i pitagorejska grupa mislilaca pripadaju dvjema različitim i međusobno nezavisnim školama.
PITAGOREJSKO ISTRAŽIVANJE BROJEVA
Život Pitagore ( 580-500. god. p.n.e. ), legendarnog starogrčkog matematičara, filozofa, političara i osnivača jednog posebnog intelektualno-religioznog bratstva u južnoj Italiji ("Velikoj Grčkoj") u gradu Krotonu, obavijen je mnogobrojnim legendama.
Izvjesno je da je Pitagora porijeklom Jonjanin sa ostrva Samosa
( u blizini maloazijske obale ) i da on izgleda nije postao slavan u svom rodnom mjestu. Napustio ga je ( oko 550.god. p.n.e ), kada mu je bilo oko 40.god. , navodno zbog nezadovoljstva vladavinom samoskog tiranina Polikrata. Razne legende tvrde da je Pitagora bio neka vrsta demonskog bića, nešto između "racionalne životinje koja je Bog" i "racionalne životinje koja je čovjek". Čak i 50.god.posle njegove smrti su ga smatrali natprirodnim bićem.
U vrijeme kada je Herodot pisao svoju " Istoriju ", on je boravio u južnoj Italiji u kojoj je tada bilo mnogo pitagorejaca. Herodot je zapisao da su Pitagora i Egipćani tvorci čuvenih Orfejevih i Bakovih misterija. Herodot govori o Pitagori kao o slavnom mudracu ( sofisti ) , istovremeno prenoseći legendu da je čak i jedan Pitagorin rob , po imenu Salmoksis, postao božanstvo neprosvećenih Tračana.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]